Malahit

Malahit je hidrokslini karbonat bakra, niske tvrdoće; 3 - 4 po Mohsovoj skali.
Ime malahit je vjerojatno nastalo od grčke riječi malakos što znači mekan, zbog njegove slabe tvrdoće. Kada se izreže, njegova struktura je puna tamnijih ili svjetlijih slojeva koji tvore krugove, ravne pruge ili neke druge oblike na površini.

Malahit je zbog svoje male tvrdoće dosta neotporan, naročito na toplinu, kiseline, amonijak i vruću vodu.

Samljeven u prah, u starom Egiptu i Rimu koristio se kao boja za oslikavanje zidova.

Karakteristična mu je zeleno-masna boja, koja varira u nijansama- slojevima.

Malahit nastaje iz bakarnih ruda i često se nalazi zajedno s azuritom.

Ovaj kristal-mineral je bio jako cijenjen kod starih Egipćana, naroda Maya kao i kod svih plemena staro američkih Indijanaca, o čemu nalazimo brojne legende i zapise.

Ukrasi na odjeći faraona, ogrlice i ukrasi za glavu izrađeni od malahita, bili su simbol pravednosti, razumnosti i - oproštaja.
U legendama iz plemena Maya, malahit je bi "ključ do srca", a za šamane i vračeve indijanskih plemena malahit je bio "ogledalo duše".

Malahit je i danas cijenjen, te se koristi u izradi skupocjenog nakita. Nažalost, ležišta malahita nisu česta ni bogata, pa se na tržištu nalazi mnogo sintetički proizvedenog malahita, a također i drugih minerala jednake tvrdoće, obojenih u- zeleno.
Prepoznati obojeni "malahit" je vrlo jednostavno; dovoljno ga je ostaviti u bijeloj posudi s mlakom vodom dvadesetak minuta i, ako voda promijeni boju- shvatit će te da se radi o umjetno stvorenom malahitu!

Zanimljiva i redovita pojava kod ovog kristala-minera je da; u kontaktu sa ljudskim tijelom, a naročito sa oboljelim mjestima koja reagiraju na prirodnu energiju malahita, kristal-mineral mijenja svoju boju, a također prividni sjaj postaje masno-prljavo tamnozeleni.

Nalazišta: Rusija, Namibija, Zair, Australija, Novi Zeland... SAD.


Malahit u prirodnom obliku


Malahit sa azuritom u prirodnom obliku


Brušeni malahit